Ako ste ikada pitali koja je zapravo razlika između keramičkih i porculanskih pločica, niste jedini. Na prvi pogled izgledaju isto, često imaju sličan dizajn, a razlika u cijeni zna biti značajna. No ispod površine kriju se važne tehničke i proizvodne razlike koje izravno utječu na trajnost, otpornost i primjenu pločica u prostoru.
Tablica 1. Razlika u fazama proizvodnje i svojstvima keramičkih i porculanskih pločica
| Faza proizvodnje | Keramičke pločice | Porculanske pločice |
|---|---|---|
Tlak prešanja | Manji tlak prešanja | Visok tlak prešanja |
Temperatura pečenja | ~≤1.100 °C | ~≥1.200 °C |
Gustoća tijela | Poroznija | Vrlo gusta, kompaktna |
Upijanje vode | >3 % | ≤0,5 % |
U nastavku članka objasnit ćemo glavne razlike prema:
- upijanju vode,
- otpornosti na habanje,
- otpornosti na smrzavanje,
- boji i strukturi tijela pločice,
- težini i gustoći materijala.
Upijanje vode
Ovo je najvažniji kriterij koji razlikuje porculanske i keramičke pločice. Norma HRN EN 14411 pločice ne dijeli prema nazivu, boji ili cijeni, nego prema upijanju vode (E). Upijanje vode definira se kao: odnos mase vode koju pločica upije u odnosu na svoju suhu masu, izražen u postocima, a testovi se izvode prema normi HRN EN 10545-3.
Tablica 2. Standardne vrijednosti upijanja vode prema normi EN 14411
| Tip pločice | Upijanje vode | Oznaka | Primjena |
|---|---|---|---|
Porculanske pločice | ≤ 0,5% | BIa | Podovi, vanjski prostori, frekventna područja, podno grijanje |
Keramičke pločice – tvrde zidne i podne | 3 – 6% | BIIa | Unutarnji zidovi i podovi s manjim opterećenjem |
Keramičke pločice – mekše zidne | > 6% | BIIb | Zidovi u suhim prostorima, dekorativne primjene |
Keramičke pločice
Keramičke pločice imaju veće upijanje vode, obično iznad 3%. To znači da pločica upija vlagu iz okoliša ili kontakta s vodom, što je čini manje pogodnom za podne površine, vanjske prostore i područja s čestom vlagom. Veća poroznost također povećava rizik od smrzavanja i pucanja na vanjskim površinama.
Porculanske pločice
Kod porculanskih pločica, upijanje vode je izuzetno nisko, obično manje od 0,5%. Niska poroznost čini porculan praktički nepropusnim za vlagu, otpornim na smrzavanje i dugotrajnim. Zbog toga se porculanske pločice preporučuju za podove, vanjske površine, terase, balkone, i podove s podnim grijanjem.
Otpornost na habanje
Otpornost na habanje pokazuje koliko pločica može izdržati svakodnevno trošenje i hodanje, a definirana je normom EN ISO 10545-7. Ova karakteristika je posebno važna za podne pločice, jer određuje koliko dugo će pločica zadržati svoj izgled i ne oštetiti se pri prometu ili opterećenju.
Tablica 3. Klase otpornosti na habanje prema normi HRN EN ISO 10545-7
| PEI klasa | Opis otpornosti | Primjena |
|---|---|---|
PEI 1 | Niska otpornost | Zidovi, područja bez hodanja |
PEI 2 | Lagana otpornost | Podovi s vrlo malim prometom (npr. spavaće sobe) |
PEI 3 | Umjerena otpornost | Podovi u kuhinjama i dnevnim sobama s manjim prometom |
PEI 4 | Visoka otpornost | Hodnici, kuhinje, komercijalni prostori s srednjim prometom |
PEI 5 | Vrlo visoka otpornost | Javni prostori, trgovine, hodnici s intenzivnim prometom |
Keramičke pločice
Većina zidnih keramičkih pločica spada u PEI 1 ili PEI 2 kategoriju otpornosti, dok podne keramičke pločice mogu biti PEI 3. Idealne su za zidove i unutarnje podove s manjim opterećenjem.
Porculanske pločice
Porculan obično spada u PEI 4–5, što znači da je izuzetno otporan na habanje i pogodan za podove u hodnicima, kuhinjama, vanjskim površinama i komercijalnim prostorima.
Otpornost na smrzavanje
Otpornost na smrzavanje pokazuje koliko pločica može izdržati cikluse smrzavanja i odmrzavanja bez pucanja ili oštećenja, a standard koji definira ovu otpornost je EN ISO 10545-12. Ova karakteristika je posebno važna za vanjske površine poput terasa, balkona ili vanjskih stepenica.
Što to znači u praksi:
- Porculan gotovo ne upija vodu, pa je otporan na smrzavanje i idealan za vanjske površine.
- Keramika upija više vode, pa u hladnim klimama može pucati ili se oštetiti ako se koristi vani.
- Za svaki vanjski prostor ili prostor izložen vlazi i smrzavanju, porculanske pločice su jedini siguran izbor.
Razlika prema boji tijela pločice
Razlika u boji tijela pločice proizlazi iz različitog mineralnog sastava sirovina, stupnja njihove obrade i temperature pečenja. Porculanske mase koriste pročišćenije i finije mljevene sirovine koje se pri vrlo visokim temperaturama pečenja snažno zbijaju i povezuju, što rezultira gustim i ujednačenim tijelom pločice. S druge strane, kod keramičkih pločica sirovine su grublje i peku se na nižim temperaturama što se izravno očituje u drukčijoj boji tijela.
Keramičke pločice
Kod klasičnih keramičkih pločica tijelo je najčešće:
1. crvenkasto (zbog prirodne crvene gline)
2. svijetlo bež ili svijetlo sivo (kod bijele gline)
Porculanske pločice
Kod porculanskih pločica stražnja strana izgleda potpuno drugačije:
1. tamnije siva ili sivo-bijela boja
2. ujednačena siva nijansa kroz cijelu masu
Razlika prema masi
Porculanske pločice su osjetno teže od keramičkih pločica iste dimenzije i debljine.Razlog za to je njihova puno veća gustoća materijala. Zbog sastava i visokog tlaka prešanja te pečenja na višim temperaturama, porculan ima znatno veću gustoću, odnosno u istom volumenu ima veću mase.
Uzmite keramičku i porculansku pločicu iste dimenzije (npr. 30×30 cm), jednu u lijevu, drugu u desnu ruku i lagano ih podignite. Osjetit ćete da je porculanska pločica primjetno teža.